-СРБСКИ ВИТЕЗ ПУНИША РАЧИЋ-

 

-СРБСКИ ВИТЕЗ ПУНИША РАЧИЋ-

– текст је намерно пренешен латиницом, у потпуно изворној хрваштини. Мислим да је транслитерација оригинала у ћирилицу неозбиљан подухват.

– у текстовима се говори о „револверу“, „парабелуму“, итд. што говори о ауторовом непознавању оружја. Рачић је поседовао пиштољ марке „Штајер“, калибра 9 мм, из кога је испалио пет метака. У шаржеру су му остала два метка.

– текст је прилог демистификацији тог догађаја, који је у светлу новоформиране државе Хрватске са те стране максимално исполитизован, субјективан, једностран и антисрбски. Текстови једног непристрасног новинара из Загреба, практично – очевица, треба да допринесу реалном сагледавању околности које су довеле до тог догађаја и његов ток.
Стенографски записи једног загребачког новинара, који се нашао у Скупштини тог кобног двадесетог и двадесет и првог јуна 1928. године:

,,Beograd 20. VI. Sjednicu Narodne Skupštine otvorio je Dr. Ninko Perić u 11 sati. Odmah, na početku SD (Samostalna Demokratska) koalicija protestira što su radikalski poslanici Tomo Popović, Puniša Račić, Joco Selić i drugovi prijetili da će ubiti S. Radića.

Na zapisnik odgovara najpre Pucelj, a poslije njega Kosanović. Tu je došlo do prvih objašnjenja. Pribićević dovikuje ministru građevina Peri Markoviću:

— Nemojte neprestano suflirati, vi ste opstruirali protiv rođene zemlje na Krfu.
— Nije istina! — uzvikuje Pera Marković.
— Dok ste bili u opoziciji, stalno ste govorili o zapisniku — prigovara Pribićević.
— Govorio sam samo onda, kada sam imao pravo — dobacuje Pera Marković.

Dolazi do sukoba izmedu demokratskog (DS) poslanika Vojvode Luna i „radićevaca“. Lune prijeti „radićevcima“ i dovikuje im:
— Priđite meni, ako smijete!
Poslanici iz opozicije rugaju mu se:
— Oho, to je Čaruga, on prijeti!

U dvorani nastaje buka. Predsjednik prijeti da će prekinuti sjednicu, ako se poslanici ne umire. Posle ovoga Pribićević govori o zapisniku i protestira što njegova izjava o „beogradskim konvencijama“ nije ušla u zapisnik.

— Ja hoću da konstatiram — veli Pribićević — naše stanovište, naime, da se konvencije ne mogu sada potvrditi već da moraju opet doći pred Narodnu Skupštinu. Ako se želi njihova ratifikacija, treba da se oni rastave. Prema tome, stojimo pred problemom ne samo ratifikacije „netunskih konvencija“, već i „beogradskih konvencija“.

Poslije govora Pribićevića, uzima riječ narodni poslanik SDK Maštrović. On protestira što u zapisnik nije unišlo da su Tomo Popović i Puniša Račić rekli na jučeranjoj sjednici: ,,Ovdje će pasti glave, dok ne ubijemo Stjepana Radića, neće biti mira.”

Maštrović: „Svako od nas osjeća da se nalazimo u teškoj atmosferi, u kojoj se prijeti ubojstvom i to onih koji predstavljaju najnapredniji i najbolji dio našega naroda, a to su Stj. Radić i Sv. Pribićević. Ja molim predsjednika Narodne Skupštine, da tome stane na kraj. Jer ako pusti maha stvaranju takove psihoze, neka zna, da dolazi rasulo ove države, jer ako nas ne bude u ovoj državi, bit će rasulo.“

— Svi ovako misle kao Puniša Račić — kaže Pernar.

Nastaje graja. Posle ovoga uzima riječ Tomo Popović:

,,G. Stjepan Radić jučer na sjednici Narodne Skupštine pravio je primjedbu na Poslovnik i tražio prozivku, jer na ovoj strani nije bilo poslanika i on je pozvao narodne poslanike da vrše svoju dužnost i ja sam došao ovamo da vršim svoju dužnost narodnog poslanika, a nisam došao da gledam cirkus u Narodnoj Skupštini. (graja i protesti Seljačko Demokratske koalicije.) Govori g. Stjepana Radića toliko su bljutavi da se sa indignacijom preko njih prelazi. Stjepan Radić nema prava da poziva nijednog poslanika da sluša njegove bljutave govore! (graja i protesti SDK.) Svačije pametne govore s razlogom cijela Narodna Skupština sluša, ali lude govore Stjepana Radića koji pristoje jednom kočijašu, sa kočijaškim vicevirna, ne mora Skupština da sluša!“

(SDK lupa u klupe i ogorčeno protestira. Dr. Ivan Pernar: ,,Bezobrazniče jedan”! Stipe Matijević: ,,Ovo je razbojnička špilja!”)

Predsjednik Ninko Perić: ,,Opominjem g. Tomu Popovića da upotrebljava pristojnije riječi! (graja i protesti SDK).

Tomo Popović: ,,Šta hoćete? Ja vas se ne plašim! Ja ću da vam kažem to isto što sam i jučer kazao. Ja ću to da ponovirn. Ja ću da kažem ono što mislim.”
Dr. Ivan Pernar: ,,Ti misliš da si na Kosovu, a ne u Narodnoj Skupštini!”
Tomo Popović: ,,Ako vaš vođa, ako Stjepan Radić, koji bruka hrvatski narod, i dalje produži sa vrijeđanjem, ja vam jamčim da će njegova glava pasti!”

Burni, ogorčeni i žučni protesti sa lupanjem u klupe od strane SD koalicije. Mnogi poslanici SD koalicije prilaze predsjedničkom stolu i protestiraju.

Rude Bačinić: ,,Jeste li čuli, predsjedniče, — da će njegova glava pasti”.
Dr Ivan Pemar: ,,To se ne smije događati u Skupštini! To je bezobrazluk!”
Tomo Popović: ,,Ja vam, gospodo, to kažem i ja od toga ne bježim. Ja vam to jemčim!”
Dušan Bošković: ,,Ne bojimo se mi od vas!”

Ogorčeni i žučni protesti sa zaglušnom grajom od strane poslanika SD koalicije.

Tomo Popović: ,,Zato neće biti krivac Srbija, neće biti krivi Srbi, nego ćete biti krivi vi, koji niste dresirani. Sramota je da takvi kakvi ste, da ste došli u Narodnu Skupštinu!” Graja i protesti i lupa o klupe ne prestaju kod opozicije. Predsjednik Ninko Perić: ,,Molim gospodu za mir, da bi se mogao govornik čuti”. Tomo Popović (nastavlja) ,,Mi ćemo vas naučiti pameti!“. Dr Ivan Pernar: ,,Mi smo došli u razbojničku špilju, mi nismo u parlamentu!” Predsjednik Dr Ninko Perić: ,,Ja ne mogu da čujem, kad vas trideset lupa o kiupe” (graja, lupanje o klupe i objašnjenja medu poslanicima ne prestaju. Glasovi kod opozicije: „Opomenite govornika da ne provocira! “) …“Sa kakvim pravom tražite da ja čujem, kad trideset vas lupa o klupe? Molim mir, gospodo! (graja i dalje traje, poslanici SDK lupaju o klupe.)… „Ja, gospodo, ne mogu da čujem govornika, kad vas trideset lupa o klupe!“ Tomo Popović (nastavija): ,,G. Stjepan Radić je većinu nazvao stokom, a ja mu kažem da je on sa svojirn nedresiramm poslanicima stoka!” (Protesti kod opozici]e i glasovi: ,,Zar predsjednik ne čuje šta govornik govori?!”) Predsjednik Dr. Ninko Perić: ,,Ja, gospodo, ne mogu da čujem govornika, kad vas trideset lupa o klupe, ništa nisam čuo, ali ću vidjeti, šta je tko od gospode poslanika kazao, pa ću prema tome i postupati; molim za mir, gospodo!“ (graja i dalje traje). „Prekidam sjednicu zbog nereda!”. ===== Predsjednik Dr. Ninko Perić: ,,Nastavljamo rad, gospodo. Molim gospodu da zauzmu svoja mjesta”. „Ja sam, gospodo, bio prekinuo sjednicu Narodne Skupštine uslijed velike graje i nereda, koji je nastao povodom govora gospodina Tome Popovića. Ja molim ovu gospodu, narodne poslanike, da dopuste predsjedniku Narodne Skupštine da može mirno čuti svakog govornika, a ja izjavljujem da sam uvjek gotov prema svakome, bez razlike da primjenim kaznu prema Poslovniku. Ali, umjesto da pustite predsjednika Narodne Skupštine da čuje šta govornik govori, vi upadate u riječ tamo gdje ja nisam bio u stanju apsolutno da čujem šta on govori. Dakle, ovoga puta ja sam bio prinuđen da uslijed te velike graje prekinem sjednicu. Vidio sam iz stenografskih beležaka da je g. Toma Popović govorio prijeteće riječi. Tako je zaslužio da na njega primjenim kaznu prema Poslovniku. Ja sam g. Popovića opomenuo još odmah, u početku njegovog govora, a sad ponavijam i kažnjavam poslanika g. Tomu Popovića pismenom opomenom”. Ima riječ g. Puniša Račić radi ličnog objašnjenja, pošto je bio opomenut. Puniša Račić: ,,Ja sam tražio riječ da stavim primjedbu na zapisnik”. Predsjednik Dr. Ninko Perić: ,,Na zapisnik ne možete staviti primjedbu, jer je zapisnik primljen, ali vaše ime je spomenuto i možete na to da odgovorite. Imate za to pet minuta vremena. (Glasovi opozicije: ,,Kad je primljen zapisnik?”) Vi znate, gospodo, da se o zapisniku ne glasa, nego da se samo stavljaju primjedbe na zapisnik. Ja kad sam iscrpio cijelu listu govornika, koji su se javili da stave primjedbu na zapisnik i pošto nije više bilo prijavljenih govornika, ja sam objavio, prema Poslovniku, da je zapisnik primljen. Prema tome, ne može više biti riječi o primjedbama na zapisnik. Ima riječ g. Puniša Račić, radi ličnog obaviještenja”. Puniša Račić: ,,Moram, gospodine predsjedniče, izjaviti moje žaljenje, što konstatujem da me smetaju, prije nego što sam ma šta kazao… (Sv. Pribićević: ,,Ovdje se prijeti ubojstvom i to velim pred cijelim narodom, da konstatujem”.) Gospodo, narodni poslanici, moram da izjavim svoje žaljenje, što gospodin predsjednik oduzima riječ poslanicima, koji se revoltiraju na tako strašne psovke i što kažnjavaju i one, koji kažu bez ikakve uvrede, da će braniti svoju čast i ne kažnjavaju one, koji psuju poslanike i ruše ugled parlamenta. Ja žalim, gospodine predsjedniče, što vi sa toga mjesta tako štitite našu čast. Drugo, kad sam ja govorio ovdje, bila je sjednica prekinuta, bila je obustavijena, mi smo se svađali, psovke su padale sa jedne i sa druge strane, all svečano izjavljujemo, da ja, i kad sam bio prost redov, nikada se nisam služio psovkama i onda, prirodno je, da ja moram da se bunim protiv užasnog psovanja, koje se čuje ovdje u našem parlamentu. Kad su govorili poslanici iz opozicije, počev od g. Radića i g. Pribićevića, ja bez obzira na to što pripadam Radikalnoj stranci, kad mi se svidjelo, ja sam pljeskao. Ako je neko govorio sa strane vladine većine pa se meni to dopalo, i ako sam smatrao da je u pravu, ja sam mu, razumije se, pljeskao. Kad je g. Toma Popović danas kazao da ne može da podnese više ovakve psovke, i kad je on došao u ovaj dom da vrši dužnost kao narodni poslanik i kao častan čovjek i kad je kazao da on ne može da dozvoli da se narodni poslanici nazivaju stokom, i izrazima koji ruše parlament i našu državu, i kad sam se je revoltirao i kazao da će takve uvrede prati svojom krvlju, ja sam mu pljeskao, jer mi se dopalo takvo držanje Tome Popovića. (Dr Pernar: ,,Aha, u torn grmu leži zec!” Pucelj: ,,Sa takvim ijudima da sjedimo ovdje!” Graja i protesti opozicije.) Kad bismo mi, gospodo narodni poslanici, bili jednoga mišljenja, jednakih pogleda na državu i na društvo, i onda ne bismo morali imati razna gledišta, ali, vidite, gospodo, mi svi znamo zbog čega se razlikujemo; ali, gospodo, ono što mene naročito dira i kao građanina, i kao poslanika, i to ja ne mogu nikako da gledam, to je sistematsko izazivanje koje se nama svima neprestano upućuje. I, gospodo, kad se to preko nas donosi u narod i kad se ruši naš ugled i pred našim narodom. . .“ (graja opozicije. Dr Pernar: ,,Ovo je drskost, ovo nije dostojno čovjeka!” — graja). Predsjednik Dr. Ninko Perić: ,,Molim gospodo za mir. Dozvolite, gospodo, da govornik dovrši, a ima kratko vrijeme, samo pet minuta”. Puniša Račić: ,,Gospodo, otkako sam se ja umješao u ljude, kad sam postao čovjek (smjeh), ja nisam nikada u svojem javnome radu izgubio iz vida nijedan momenat da čuvam interese srpskog naroda, interese svoje otadžbine. Izjavljujem pred vama svima da nigda srpski interesi kad ne pucaju puške i topovi nisu više bili dovedeni u opasnost nego sada… (graja). I, gospodo, kao Srbin i narodni poslanik, kad vidim opasnost prema svojoj naciji i otadžbini, otvoreno kažem da ću upotrijebiti i drugo oružje, koje treba da zaštiti interese srpstva. . .“ (velika graja i protesti opozicije.) Jakov Jelašić: ,,Dakle, mi mirno moramo gledati kako vi pljačkate!?”. Sv. Pribićević ,,Hoćete li da se u Londonu čuje da se ovdje prijeti oružijem?!”. Dr Pernar: ,,Neka Europa čuje, kud su Hrvati i Prečani došli. Neka Europa to čuje!” (graja.) Dr Pernar: ,,Opljačkali ste begove!” Puniša Račić silazi sa govornice: ,,Tražim, g. predsjedniče, da ga kaznite, ili ću ja da ga kaznim! (graja i burni protesti). Ko god bude pokušao da se stavi između mene i Pernara, poginuće!” (velika larma.) Predsjednik Perić: ,,Prekidam sjednicu!” ===== Sjednica je nastavljena u 10 časova. Odmah se primjetila velika nervoza ne samo na licima narodnih poslanika, nego i predsjednika Skupštine i ministra koji su bili prisutni. Poslije govora g. Pribićevića nastala je velika graja i lupa. Čuju se izrazi iz grupe vladinih poslanika: ,,Opozicija spriječava rad!” Opozicioni poslanici revoltirani viču: ,,Nije istina, vlada spriječava rad!” Dolazi do užasne lupe i nereda, te predsjednik prekida sjednicu. Poslije prekida dobiva riječ Puniša Račić na lično objašnjenje. Nakon već opisanog incidenta koji se dogodio za vrijeme govora Puniše Račića, u trenutku kada je Račić iz klupe na desnici došao za govornicu, mašio se za džep gdje mu je stajao revolver i okrenuo se predsjedniku Dr. Periću, izjavivši mu: ,,Ako me vi ne zaštitite, sam ću se zaštititi!” Nastaje velika graja, a Puniša Račić, koji tvrdi da ga je Pernar uvrijedio, viče: ,,Ko stane između mene i Pernara ubi ću ga”! U tom momentu on je zbilja potegao revolver. Ministar Vujičić koji sjedi iza njega u ministarskoj kiupi hvata ga za ruku u nakani da ga spriječi da puca. U istom momentu priskoči i Obradović, ali Račić fizički silno jak čovjek odgurne ruku Obradovića i strahoviti pucanj iz parabeluma odjeknuo je u dvorani. Prvi hitac pogodio je Pernara i to jedan centimetar iznad srca. Pernar se u tom momentu srušio na klupu, poslanik Granđa skače da zaštiti Stjepana Radića, Basariček preko stenografskog stola juri prema Radiću. Puniša Račić puca i daije sa stoičkorn mirnoćom, pošto je već Basaričeka ranio u slabine. Račić zatim pogađa poslanika Granđu, koji je štitio Stjepana Radića, i Granđa pada pogođen u ruku. Čim je Granđa pao, Radić je ostao nezaštićen u klupi, te Račić ispaljuje i na njega hitac, koji ga pogada u trbuh. Kad je vidio to što se zbilo, Pavle Radić skače prema Puniši Račiću. Račić dobacuje nešto Pavlu Radiću, izgledalo je kao da mu kaže: ,,Tebe sam tražio!” te metkom (petim u revolveru) pogađa smrtonosno Pavla Radića i to jedan centimetar ispod srca. Pavle je odmah pao na zerniju. Nakon toga potrčalo je nekoliko poslanika lječnika i priskočilo u pomoć ranjenima. Stjepan Radić išao je neko vrijeme do hodnika sam, tu je posrnuo i srušio se, te su ga njegovi poslanici prvim autom prevezli u bolnicu. Ministri koji su bili u klupama, od kojih su neki sagnuli glave pod klupe, kao i veći deo poslanika ostali su zapanjeni, tako da je Puniša Račić, nakon krvavog dijela s revolverom u ruci izašao iz Skupštine kroz ministarska vrata, odnosno ministarsku sobu. U skupštinskoj dvorani ostali su ležati Pavle Radić i Basariček, dok su ranjenici izneseni napolje. Granđa, koga je rana jako bolila, lagano je stenjao. Basariček je ležao između stenografskog stola i prvih poslaničkih klupa. Odmah kraj njega ležao je Pavle Radić prema malom izlazu koji dijeli ljevicu od desnice. Njega su poslanici SDK iznijeli u kola za spasavanje, a poslednji je iznešen Basariček, kod kojega je lječnik, koji je došao odmah iz bolnice, mogao da konstatira samo smrt. Pavle Radić je ležao u dubokoj nesvijesti, te je iznešen u ambulantna kola i odvežen u bolnicu, gdje je u 12 sati i 10 minuta izdahnuo. Stjepan Radić je odmah, čim je prenešen u bolnicu, operiran, te kako lječnici izjavljuju, njegovo stanje nije teško i crijeva mu nisu povrijeđena. Jedina je opasnost s obzirom na njegove godine da će ovakvu jednu dosta tešku povredu preboljeti. Svetozar Pribićević je sjedio kraj Radića i svaki čas je čekao što će se s njim dogoditi, jer se vidjelo da je Račić htio i njega ubiti. Čitav događaj trajao je najviše jednu minutu, jer su hici slijedili u razmaku od nekoliko sekundi. Sav blijed, Pribićević je u pratnji nekoliko poslanika otišao u senatorij gdje je prevezen Radić. Na sve poslanike SDK tako je strahovito djelovala ova užasna drama da su izgledali kao da su izgubii dar govora. Brzim koracima udaljavali su se iz Skupštine. Na sjednici Ministarskog savjeta, koja je odmah bila održana, bio je prisutan i Upravnik grada Beograda g. Lazarević. U Beogradu, čim se raširila ova vijest, ljudi su znatiželjno posmatrali šta se dogodilo, jer u prvom momentu nisu mogli shvatiti. Međutim, kasnije, počelo se po Beogradu govoriti, da će sigurno biti diktatura, generalska vlada, jer ovaj parlament, pod ovim uvjetima, daije neće moći da radi. Žandari su odmah ispraznili Skupštinu, te su u njoj ostali samo novinari. No, poslije je došlo naređenje da se novinari koji su u Skupštini ne smiju udaljavati, dok nije izvršen uviđaj. Nakon toga izdana je naredba da nijedan novmar ne smije sa interurbanom govoriti, kao ni depeše, ni šifrirane ni obične, slati. Jedino se moglo govoriti, i to službeno, iz Predsjedništva Vlade. Dr Basariček je iznešen iz Skupštine u ambulantna kola gol, vidjelo se da nema u licu nijedne kapi krvi, sav je bio zakrvavljen i izlomljen samrtnim grčevima, jer su mu obje rane silno krvarile. Prilikom njegova iznašanja, čuli su se glasovi ijudi, koji su okolo bili u kuloarima: ,,Kao političar i novinar, on je bio pošten čovjek, šteta što je stradao”. Dr Basaričeku se više nije moglo pomoći. On je u posljednjim trzajima sav u lokvama krvi i izlomljen samrtnim grčevima, već izdisao. Njemu su lječnici stavili zavoje na rane i odmah je izdahnuo. U Skupštinu su odmah došla ambulantna kola, koja su prenosila ranjenika na kirurško odeljenje. Bolničari su bili veoma pažljivi prilikom prenosa ranjenika. Pavle Radić kad su ga nosili otvorio je oči i slabim samrtničkim glasom rekao: ,,Lakše me nosite”! Kola su odmah odjurila u pravcu opće državne bolnice. U to su stigla u Skupštinu i druga kola, pa su tako svi ranjenici bili ubrzo prevezeni u bolnicu. Pavle Radić je putem izdahnuo. Popodne su bili pripušteni u Skupštinu samo novinari i narodni poslanici. U trenutku kad je već sve u Skupštini bilo mirno pojavila su se crna mrtvačka bolnička kola sa bijelim krstom, jer je netko bio javio da u Skupštini ima još mrtvih. ===== Drugi novinski izveštaj zagrebačkog dopisnika iz Beograda, glasi: ,,Beograd, 21. lipnja. Jučer je održana sjednica Vlade, na kojoj se raspravijalo o zločinu, koji je izvršen nad hrvatskim narodnim zastupnicima u Narodnoj Skupštini sa strane radikalskog zastupnika Puniše Račića. Što se na sjednici govorilo i što je zaključeno nije poznato. Poslije sjednice objavljen je iz kabineta Predsjednika Vlade ovaj službeni komunikej: ,,Iza nezapamćenog događaja u Narodnoj Skupštini sazvana je sjednica Ministarskog vijeća i pošto je sa dubokim žaljenjem i osudom primijen izvještaj o strahovitom zločinu poslanika Puniše Račića, Vlada je odlučila da se istraga preda sudu. Jednovremeno je odlučeno da se kako sahrana ranama podleglih poslanika Basaričeka i Pavla Radića, tako i liječenje narodnih poslanika Stjepana Radića, Pernara, Granđe i Jelašića vrši o državnom trošku, a Narodnoj skupštini predloži izdržavanje porodica poslanika koji su poginuli na dužnosti. Vlada je apelom listovima i raspisom vlastima u zemiji, preporučila da nastoji da se događaji zlonamjerno ne izvrću i eksploatiraju i jednome ličnom zločinu ne daju razmjere i tumačenja na štetu spokojstva i ugleda zemije. U ime Vlade predsjednik je izjavio žaljenje porodicama i predsjedništvu kluba Seljačke stranke. Iza sjednice, lično je odmah otišao u bolnicu ministar zdravlja da obiđe ranjene. Vlada u svom komunikeju spominje i narodnog poslanika g. Jelašića. Medutim, on nije ranjen. Prema tome, radi se o zabuni. Sinoć u pola sedam ponovno je održana sjednica Vlade. Na ovoj sjednici se uglavnom raspravljalo o odjeku koji je imao u hrvatskim zemljama zločin izvršen u Narodnoj Skupštini. Ne zna se što je Vlada na ovoj sjednici zaključila. Svakako poslije sjednice ministar prosvjete Grol, na pitanje novinara, što je s ostavkom Vlade, odgovorio je: ,,Drugo su ovi događaji, a drugo je Vlada. Da je Davidović tražio da demokratski ministri podnesu ostavke, to bi oni učinili. Ako prilike budu zahtijevale da dođe do promjene Vlade, onda će i doći” Dr Andrić, ministar agrarne reforme, na pitanje novinara, da li je Vlada donijela odluku, da podnese ostavku, odgovorio je: ,,Nije, brate”. On je dalje istakao, da se na sjednici Vlade raspravljalo o odjeku zločina u hrvatskim zemijama, te je rekao da je Ministarstvo unutranjih poslova dobilo izvještaj da je u zemlji svakdje uglavnom mirno, osim u Zagrebu, gdje su bile veće demonstracije. Dr Korošec je nakon sjednice izjavio da nema ništa novog i tražio je od novinara, da pišu što pomirljivije i sa što više takta. Međutim, se saznaje da je Vlada uglavnom raspravljala, o tome koje mjere da se poduzmu, da se u prečanskim krajevima očuva red i mir. Tako je zaključeno da se u Zagrebu prilikom sprovoda hrvatskih zastupnika poduzmu sve potrebne mjere, da ne bi došlo do nereda. G. Vukićević, koji je poslednji izišao sa sjednice Vlade, također je izjavio, da nema ništa novo.” ===== Treći novinarski izveštaj ovog istog zagrebačkog novinara glasi: ,,Beograd, 21. lipnja. Jučer navečer klub SDK (Seljačko Demokratske koalicije) održao je sjednicu sa koje je kasnije objavljen ovaj komunikej: ,,Narodni poslanici dr Sekula Drljević, Većeslav Vilder i Stuparić pošli su po nalogu kluba ministru unutranjih poslova, doktoru Korošecu, da traže da novinama dopusti točno prikazivanje današnjih događaja u Narodnoj Skupštini. Poslije posjeta kod doktora Korošeca, narodni poslanik Drijević izvjestio je o tome slijedeće: ,,Na vrhu stepenica sreli smo se sa ministrom unutranjih djela doktorom Korošecom i saopštili mu da dolazimo u ime kluba. Da bi nas mogao primiti, mi smo otišli u njegov kabinet. Tek što smo počeli razgovarati, pojavio se iz sobe šef kabineta, narodni zastupnik Bojović. On je rekao: ,,Gospodine ministre, ovdje je moj bratić Puniša Račić, kome se desila ova nesreća, pa vas molim da ga primite.” Dr Korošec je pogledao u nas, pa je odgovorio: ,,Izvinite gospodine, ja ga ne mogu primiti.” ,,Ali molim vas gospodine ministre”, odgovorio je Bojović, ,,on je narodni poslanik. Došao je da se preda.” Ministar je odgovorio: ,,Izvinite, ja nijesam izvršni organ, ne mogu ga primiti. Neka se preda žandaru koji je tu.” Korošec je na to pogledao nas trojicu, da vidi po nama što mislirno. Mi smo ga promatrali. On je zaključio po našim pogledirna da je strašno ono što Bojović tvrdi. Opet je rekao neka se preda žandarmima. Na to je ušao šef kabineta, a Dr Korošec mu je rekao: ,,Nađite dva žandara i neka Punišu Račića vode u Upravu grada Beograda.” Šef kabineta otišao je da izvrši taj nalog. Mi smo bii u razgovoru, kad se šef kabineta povratio. Dr Korošec ga je zapitao: ,,Jeste li izvršili?” On je odgovorio: ,,Jeste! Dva žandara odveli su Račića u Upravu grada.”